Mladi student na jednom fakultetu krenuo je u šetnju sa svojim profesorom…
Dok su šetali i razgovarali, ugledaju pored puta par starih cipela koje su, po svemu sudeći, pripadale siromašnom seljaku koji je u blizini radio u polju i koji je privodio kraju svoj posao.
Student reče profesoru: “Možemo se našaliti sa seljakom: sakrit ćemo mu cipele, a zatim ćemo se skloniti iza grmlja i promatrati njegove reakcije dok ih bude tražio.”
Profesor mu odgovori: “Mladiću, nikada se nemoj šaliti na račun tuđe nevolje i bijede.
Budući da si bogat, sebi možeš priuštiti veće zadovoljstvo od ovog siromaha.
Stavi zlatni novčić u svaku njegovu cipelu, a tada ćemo se sakriti i promatrati njegovu reakciju.”
Student to i učini i obojica se skloniše iza nekog grma u blizini.
Seljak je završio svoj posao i ubrzo došao preko polja do mjesta uz put gdje je ostavio svoj kaput i cipele. Dok je oblačio kaput, gurnuo je nogu u jednu cipelu i otkrio da mu je nešto unutra.
Prvo je pomislio da je kamenčić, ali ubrzo shvati da je to zlatni novčić.
Sav u čudu pogleda u novčić, osvrnu se oko sebe, te krene pomno promatrati novčić.
Ponovo se osvrnuo na sve strane, ali nije vidio nikoga.
Stavio je novčić u svoj džep, nastavio se obuvati, a kad je nogu stavio u drugu cipelu – njegovo iznenađenje bilo je još i veće jer je i u njoj našao zlatni novčić.
Odjednom su ga savladale emocije. Bacio se na koljena, sretan što će moći pomoći svojoj bolesnoj ženi i gladnoj djeci, a sve zahvaljujući nepoznatome dobročinitelju.
Nakon što je završio s ovom zahvalom naglas, tako da su ga jasno čuli i profesor i student, otišao je kući.
Student je bio duboko ganut, sa suzama u očima. Profesor ga upita:
“Biste li bili sretniji da ste se našalili s ovim seljakom na svoj način ili ste ovako ipak sretniji?”
Mladić mu odgovori: “Naučili ste me lekciju koju nikada neću zaboraviti. Sada stvarno razumijem da je veća sreća u darivanju i pomaganju nego u dobivanju i primanju.”
L.B./foto: Freeimages
Izvor: mojfaks.com
Nema komentara:
Objavi komentar