Jučer sam otišao sa drugom do glavne pošte u Novom Sadu.Dok smo čekali u redu ispred šaltera, ispred nas je jedan stariji čovjek pao na zemlju, ubrzo ustao, a potom ponovo pao i više se nije mogao podići.Svi su ostali zatečeni, meni je srce skoro stalo.Potom je prišao jedan mladić i pomogao čovjeku, za njim je krenulo još nekoliko ljudi.Odnijeli su čovjeka do klupe i pozvali hitnu pomoć.Ja sam pokupio sve njegove stvari koje su mu ispale, i ubrzo su svi počeli da mu pomažu, donosili su mu vodu, umivali ga, svi su izgledali prilično zabrinuto.
Meni je potekla suza niz oko, bilo mi je žao, ali sam u isto vrijeme bio ponosan na svoje sugrađane.U modernom svijetu svi misle samo na sebe, a ja sam se još jednom uvjerio da to nije baš uvijek tako.Svjestan sam da ima mnogo dobrih ljudi, i ponosan sam što je to tako.Ovom prilikom bi pozvao sve dobre ljude da čine dobra djela koliko su god u mogućnosti, kako bi svijet učinili ljepšim mjestom za život!
Nema komentara:
Objavi komentar