Odhranila me samohrana majka, a bila sam jedno do petero djece. Imam dva brat i dvije sestre. Odrastali smo u izuzetno teškim uslovima. Živjeli smo na ulici, a hladne noći provodili u napuštenim zgradama. Zbog svega toga majka mi je teško oboljela, borila se, humani ljudi joj pomagali da ozdravi, preživi… Uspjela je, ali više nikada nije bila kao prije i moj težak život postao je još teži. Kao najstarija od sve braće i sestara morala sam se boriti, za sve nas, boriti da ostanemo živi… Sa 15 godina sam morala, na žalost, početi da radim najgori mogući posao, posao prodavanja vlastitog tijela.
Bilo je grozno, odvrtno, pogotovo ako imate samo 15, ali drugog izbora nije bilo. Najvažnije, uspjela sam nas sve održati na životu. Sada imam 32 godine i kroz ovaj prljavi posao uspjela sam “naletiti” na jednog fantastičnog gospodina, gospodina koji je potpuno razumio moju situaciju, gospodina koji me spasio. Evo već 5 godina smo skupa, dosta je stariji od mene ima 66 godina, ali uživam pored njega ko nikada u mom životu. Na žalost, jedno moja mama, moj anđeo, žena koja je dala život zbog nas, nije već 10 godina sa nama i nije zapamtila da i mi obična sirotinja možemo lijepo živjeti, UŽIVATI… Nadam se da ovo sve od nekud gleda i da je konačno sretna, jer njena djeca imaju krov nad glavom, imaju svaki obrok, IMAJU ŽIVOT…
Nema komentara:
Objavi komentar