Gedam ja ovu svoju sestričnu, sjedi u mom autu i naslikava se da se vidi znak na volanu, izvrće se, prevrće, uvrće, namješta usne, trepće 159 puta u minuti, pa pogled dolje u sise da provjeri vidi li se, pa opet namještanje… Reko sestro, ljubi te brat, jesi završila više života ti, dobit ćeš upalu mišića. Kaže ona jesam, al sad ide teži dio. Pa šta ima teže od ovog prevrtanja maloprije mislim si, kad ona telefon i provlači sliku kroz 75 filtera.
Neki beauty face, pa neko posvjetljavanje, pa zatamni okolo, pa istakni oči, pa neko izoštravanje sredine slike baš eto slučajno tamo gdje su sise, pa istakni ovu boju, onu smanji…. Znači strašno! Kad se sjetim mene u tim godinama, kad mama uzme onaj Kodak škljocavac, kaže stani tu i tu kraj babe i tetke nemoj da dišeš, pa klekne i okine sliku i čekaj onda 20 dana da izrade, a ti ličiš na stuarta malog, kakva uljepšavanja, kakvi bakarači. E djeco moja.
Nema komentara:
Objavi komentar