Vozač sam kamiona i radim po cijeloj Evropi. Posao koji čovjeka odvaja i po 15-20 dana od kuće, supruge, porodice… i nikada se ne zna kada se vraćam kući. Tako sam ljetos se iznenada vratio kući i zatekao mog kuma kako u gaćicama sjedi u kuhinji i večera dok ga moja supruga u providnoj spavaćici služi i igra oko njega. Sve to sam gledao kroz prozor nakon čega sam totalno poludio i divljački uletio u kuću sa namjerom da ih oboje zajedno pošaljem na drugi svijet, bez obzira na posljedice.
Zbog buke i vike koju sam proizveo, sada ću reći na moju sreću sa sprata je sišla moja kćerkica koja ima samo 5 godina govoreći TATICE STIGAO SI… Spasila me robije… Uprtio sam je i otišao sa njom otišao kod mojih roditelja koji žive nedaleko od moje kuće. Odma sam podnio papire za razvod, razveo se, ali i pored svega sud mi nije dao moju djevojčicu mog anđela, već ju je dao majci. Ne znam kako je to moguće, nikako ne mogu da se pomirim sa tim.
Nema komentara:
Objavi komentar