Druga godina sam na specijalizaciji neurologije. Godine i godine učenja, truda i odricanja da bih bila gdje jesam. Danas sam asistirala na jednoj baš teškoj operaciji gdje je vršeno uklanjanje tumora na mozgu.
Neviđen adrenalin, milimetri odlučuju o životu i smrti. Operacija je nakon skoro 5 sati završena, a pacijent je van životne opasnosti i polako se oporavlja. Nakon te operacije ja sam toliko sretna iako sam više gledala nego što sam nešto uradila, ali svaki dan se bliži ono za šta živim a to je da ja spašavam ljudske živote, svojim rukama sa svojih 10 prstiju.
Mogu samo zamisliti koja je to sreća, kada se sada ovako osjećam. IMALI IŠTA LJEPŠE NEGO NEKOME SAČUVATI ŽIVOT, SPASITI GA I USREĆITI CIJELU PORODICE???
Nema komentara:
Objavi komentar