DANAS JE TOČNO 40 GODINA OTKAKO SAM SA SVOJIH 19 OTIŠLA NA DRUGI KRAJ EUROPE OSTAVIVŠI IZA SEBE ČETVEROGODIŠNJU VEZU. ON ME MOLIO DA NE IDEM
KADA SAM MU REKLA, A JA SAM ČAK 1 MJESEC NAKON ŠTO SAM SAZNALA DA ME STRIC USPIO UPISATI NA FAKULTET ODBIJALA RAZGOVORE S NJIM MISLEĆI DA ĆE MI BITI LAKŠE KADA ODEM.
Otišla sam za ambicijama i sve ih ostvarila. No ostala je neka praznina u duši, tuga za njim. Nikada se nisam uspjela skrasiti s nekim drugim. I danas sam sama. Unatoč svim diplomama i priznanjima ja nisam ostvarena osoba. Nikada nakon odlaska nisam pokušala stupiti u kontakt s njim jer vjerujem da je sreću pronašao s nekom drugom ženom. A ja bih i voljela da je sretan.
Ja bih bila sretnija da sam se zadovoljila osrednjim poslom i osrednjom platom, jer vjerovatno bih kraj sebe imala njega. Mladi, ambicioznost je pozitivna, no ljubav je važnija. Pronađete li osobu koju iskreno volite i koja voli vas, ne ispuštajte je. Jedna je istinska ljubav i vrijednija je od svega.
Nema komentara:
Objavi komentar