Sa 17 godina smo prohodali, sa 20 sam ju oženio, sa 23 smo dobili kćerku, najljepše stvorenje na svijetu.
Imali smo solidne poslove, a onda se razbolila.
Pošto su nam roditelji bili malo financijski jači, dali smo otkaz i sve snage uputili u Švicarsku i njeno lječenje, nakon 6 mjeseci borbe ona je otišla.
Ja i moja kćerka smo ostali sami, ona mi je danas jedino što mi je ostalo od supruge,
iako imam 29 godina i relativno sam mlad, prsten još uvjek nosim na ruci, a moja curica sa mnom uči za školu, želi bit doktor kao i mama.
Znam da se nikad više necu ženit, jer dok je ona na groblju, ja imam kome da idem..
Ljubavi nikada nećeš bit zaboravljena… 🙁 🙁 🙁
Nema komentara:
Objavi komentar